Edukator i rehabilitator

Blog za pomoć roditeljima i razmjena iskustva sa kolegama u radu sa djecom s posebnim potrebama.

Razlog zbog kojeg skačem

na 21. Januara 2014.

Napokon, nađoh malo vremena da pročitam knjigu “Razlog zbog kojeg skačem”. Svima preporučujem da je pročitaju. Upoznajmo osobe sa autizmom, njihove osjećaje, prestanimo ih na silu uvoditi u ovaj naš “normalni” svijet pun cinizma, stresa, zavjera… prihvatimo ih takve kakvi jesu, a to što jesu sa sigurnošću mogu reći da su bolji ljudi od nas. Ako pročitate knjigu ili barem ove citate iz knjige koje sam navela u daljem tekstu shvatit ćete o čemu pričam.
slika 2razlog zbog kojeg skačem

Autor Naoki Higashida kaže: “Kad sam bio mali, nisam ni znao da sam dijete s posebnim potrebama. Kako sam to otkrio? Tako što su mi drugi ljudi rekli da sam drugačiji od svih ostalih i da je to problem. Istina. Bilo mi je jako teško da se ponašam kao normalna osoba. A čak i sada ne mogu „odraditi“ pravi razgovor. Mogu bez problema čitati knjige naglas ili pjevati, ali čim pokušam pričati s nekim, riječi mi jednostavno nestanu. Naravno, ponekad uspijem izreći nekoliko riječi, ali čak i one znaju izaći potpuno suprotno od onog što želim reći! Ne mogu reagirati na odgovarajući način kada mi kažu da nešto napravim, a kad god postanem nervozan pobjegnem bez obzira na to gdje sam. Čak i jednostavna aktivnost poput kupovine može biti prilično zahtjevna ako je obavljam samostalno…
Ne možete suditi o osobi po njenom izgledu. No, kada upoznate unutrašnju osobnost druge osobe, oboje možete biti puno bliskiji. Iz vaše perspektive, autistični svijet se sigurno čini kao duboko misteriozno mjesto. Zato vas molim, odvojite malo vremena da poslušate što vam imam za reći.
Želim vam ugodno putovanje kroz naš svijet.
Naoki Higashida Japan, 2006.

11. Zašto ne radiš kontakt očima kad s nekim razgovaraš?

Istina, ne gledamo previše ljudima u oči. „Gledaj svakoga s kim razgovaraš ravno u oči.“ Govorili su mi, ponovno iznova, ali i dalje to ne mogu napraviti. Meni je kontakt očima s nekim s kim razgovaram pomalo jeziv, zato to pokušavam izbjeći.
Gdje onda zapravo gledam? Možete pretpostaviti da samo gledamo u pod ili negdje u pozadinu. Ali, bili biste u krivu. Ono što zapravo gledamo je glas druge osobe. Glasovi možda nisu vidljiva stvar, ali mi pokušavamo slušati drugu osobu sam svim našim osjetilima.

13. Voliš li više biti sam?

Ah, ne brini se za njega, on više voli biti sam.“
Koliko smo puta to čuli? Ne vjerujem da itko tko se rodi kao ljudsko biće želi biti sam. Ne zaista. Ne, ljude s autizmom tjeskobnima čini to da radimo probleme svima ostalima ili da vam idemo na živce. Zato nam je toliko teško biti blizu drugih ljudi. Zato najčešće ostajemo ostavljeni sami.

15. Zašto su vaši izrazi lica tako ograničeni?

Kritiziranje ljudi, ismijavanje, pravljenje idiota od njih ili varanje nikada neće nasmijati osobu s autizmom. Ono što će nas stvarno nasmijati iznutra je kada vidimo nešto prekrasno ili će nas neko sjećanje natjerati u smijeh. To se najčešće događa kada nas nitko ne gleda. A po noći, kada smo sami, prasnut ćemo u smijeh ispod pokrivača, ili vrištati od smijeha u praznoj sobi… kada ne moramo razmišljati o drugim ljudima i ničemu drugom, tada nosimo svoje prirodne izraze.

24. Želiš li biti „normalan“?

Što bi napravili kada bi postojao način da budemo „normalni“? Pa, kladim se da bi ljudi oko nas, naši roditelji i učitelji, bili presretni i s radošću vikali „Aleluja! Odmah ćemo ih učiniti normalnim!“ Godinama i godinama sam i ja strašno želio biti normalan. Živjeti s posebnim potrebama je toliko depresivno i tako naporno, pa sam zbog toga mislio kako bi bilo najbolje kada bih mogao samo živjeti kao normalna osoba.
Ali sada, čak i ako je netko razvio lijekove koji bi izliječili autizam, mogao bih ipak odlučiti ostati ovakav. Zašto sam počeo razmišljati na taj način?
Ukratko, naučio sam da svako ljudsko biće, sa ili bez invaliditeta, treba nastojati dati sve od sebe i samom težnjom za srećom ćete i doći do sreće. Za nas, vidite, imati autizam je normalno, tako da ne možemo zapravo znati što vaše „normalno“ uopće jest. Ali, tako dugo dok možemo naučiti voljeti sami sebe, nisam siguran koliko je bitno jesmo li normalni ili autistični.

36. Zašto se voliš vrtiti?

Mi ljudi s autizmom se često volimo okretati oko sebe. Volimo vrtjeti bilo koji predmet koji nam padne pod ruku, ako ćemo pravo. Možete li shvatiti što je tako zabavno u vrtenju?
Svakodnevni prizori se ne okreću, pa nas stvari koje se vrte fasciniraju. Samo kad gledamo kako se nešto vrti nas ispunjava beskrajnim blaženstvom, za vrijeme dok sjedimo gledajući ih, okreću se sa savršenom pravilnošću. Koji god predmet da zavrtimo, to je uvijek istina. Nepromjenjive stvari su utješne i ima nešto prekrasno u tome.

37. Zašto mašeš prstima i rukama ispred svog lica?

Mahanje prstima i rukama ispred lica omogućuje svijetlu da uđe u naše oči na ugodan, filtriran način. Svjetlo koje na takav način dopre do nas je mekano i nježno, poput mjesečine. Ali „nefiltrirano“ direktno svijetlo na neki način probada svoj put u oči ljudi s autizmom u oštrim pravim linijama, tako da vidimo previše točaka izvora svjetla. Zbog toga nas zapravo bole oči…”


One response to “Razlog zbog kojeg skačem

  1. mario kaže:

    facilitirana komunikacija je mit. U strogo kontroliranim uvjetima nije potvrdjena

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

%d blogeri kao ovaj: